"Premalo se ulaže u sanaciju"

Die Presse: Hoćete li mi se usprotiviti ako kažem da ste dobitnik u krizi? 

Andreas Kraler: Naša tvrtka je svakako profitirala od krize: s jedne strane zbog korone, a s druge strane zbog klimatskih promjena. 

Dakle, dvostruki dobitnik krize. 

No, najprije treba imenovati krizu: Mislim da, usprkos svemu, klimatska kriza još nije svima doprla do uma i da se promjena mora dogoditi. To se također odnosi na transformaciju zgrada prema održivosti. 

To je vaše područje rada. Ali gdje još treba doći: kod privatnih osoba ili države? 

I jedno i drugo, ali radi se o sljedećem: Transformacija prema zelenom će nas nešto koštati, a mora biti jasno tko sve to plaća, potrošači i industrija neće moći sami. Kako bi se to ostvarilo, potrebna je i pomoć javnog sektora.

Po Vašem mišljenju, posvećuje li se tome premalo pažnje? 

Da, premalo se ulaže u sanaciju, posebice zgrada. To je i zato što mnoge zgrade pripadaju javnom sektoru. On bi zapravo trebao dati pozitivan primjer, onda će mnogi drugi slijediti primjer. Graditelj privatnih kuća zna da ulaganje u izolaciju i nove prozore štedi troškove energije.

No, privatnici također mogu planirati dugoročnije od političara. 

Uvijek treba razmišljati o životnom ciklusu zgrade. Sve zgrade iz prijeratnog vremena još su uvijek tu. Izgrađene su tako održivo da još postoje i nakon 100 godina. 

Vratimo se na drugu krizu: Tijekom pandemije koronavirusa stanovanje je postalo još važnije. 

Tijekom pandemije mnogi su ulagali u vlastite domove, uglavnom zbog nemogućnosti putovanja i želje da svoj dom učine ljepšim. To je, dakle, definitivno pomoglo.

Rezultat pokazuje rast prodaje od 13 posto u 2022. godini. Jesu li krize uzrok tome? 

Još 2021. godine smo željeli smo probiti granicu ostvarenog prometa od 200 milijuna, ali, nažalost, to nije uspjelo zbog kašnjenja u lancima opskrbe. Da je sve bilo normalno dostupno, do tada bismo prešli ovu granicu. To je rezultiralo određenim viškom, koji je sada utjecao na 2022. godinu. Bilo je i povećanja cijena, ali rasli smo na svim područjima. Treba primijetiti da su određeni poticaji svakako pomogli da se ubrza sanacija zgrade. 

Dakle, slično će se povećati i dobit? 

Pred nama je dobra godina, ali ove godine je teže ostvariti dobar poslovni rezultat nego dobar promet. Povećanje cijena i plaća ne povećava promet, pa dobit pada u vodu. Ne možete sve troškove koji su tijekom godine porasli izravno prenijeti na tržište, to nije izvedivo

Koliko će biti isplaćeno? 

100 posto dobiti ostaje u tvrtki – i tako je već 64 godine. Ne radimo radi bogaćenja vlasničke obitelji, želimo da se tvrtka prenese na sljedeću generaciju. No, tvrdimo da svaki član obitelji koji radi u tvrtki ima pravo na plaću primjerenu radnom mjestu. 

Cijene aluminija su značajno porasle zbog rata. Koliko vaša tvrtka trpi zbog toga? 

To nas je jako pogodilo, no cijene aluminija na burzi u međuvremenu su se donekle ponovno ustabilile. Međutim, politika cijena ovisi i o drugim čimbenicima: svoje ugovore sklapamo u različito vrijeme. Morate pokušati zadržati iste cijene unutar određenog raspona.

Ali to je teško bilo moguće prošle godine, zar ne? 

Pokušali smo osigurati ono što smo dobili, tako da cijena više nije bila problem. Zbog poremećenih opskrbnih lanaca bilo je samo pitanje nabaviti nešto i osigurati količinu kako bi mogli isporučiti proizvode. To je bio najveći izazov, ali smo se s njim dobro nosili.

Rezultiraju li takve krize novim odnosima s dobavljačima? 

Naša strategija je da imamo samo dobavljače iz Europe. Ako želim posjetiti dobavljače da vidim kako ide proizvodnja, želim to moći učiniti u jednom danu. To ne bi bilo izvedivo izvan Europe. 

Možete li pratiti opskrbne lance svojih dobavljača? 

U mnogim područjima to je pitanje dostupnosti materijala. Elektroničke komponente se ne proizvode u cijelom svijetu, gotovo isključivo se nalaze u Aziji. Onda ovisite o tome. 

Ostajete li konkurentni s europskim proizvodnim cijenama? 

Ako gledate cjelokupni proces, od suradnje do logističkih troškova i naknadne brige o kupcima, mislim da je jeftinije ako se materijal nabavlja iz Europe. Europu također vidimo kao naše glavno tržište i stoga ovdje želimo imati svoju dodanu vrijednost.

Cijene li to kupci? 

Kupcima je bitno gdje se zapravo odvija proizvodnja. Proizvodimo u Austriji i Njemačkoj i to je svakako kriterij odluke. 

Do koje razine se poskupljenja mogu nastaviti? 

Ovo se može nastaviti samo u ograničenoj mjeri. Ako nema fiksnih ugovora, sloboda je, naravno, veća, no cijene se ipak mogu samo umjereno korigirati. Ne smije se zaboraviti - određeni troškovi će i u budućnosti ostati visoki, primjerice troškovi plaća. Čak i ako inflacija ponovno padne, troškovi plaća neće se automatski smanjiti.

Gdje je granica bola za krajnje potrošače kada su poskupljenja u pitanju? 

To ovisi o proizvodu i o tržištu - ali sve iznad 15 posto postaje vrlo teško.

Vaša proizvodnja zahtijeva mnogo energije. 

Od 1996. godine imamo vlastitu hidroelektranu i u njoj proizvodimo vlastitu električnu energiju. Grijemo se na biomasu i stoga imamo održivu proizvodnju. 

Neobično je imati vlastitu elektranu. 

Moj otac je bio vizionar. Sunce je medij s kojim se igramo i radimo, ali kad pada kiša, to nema nikakve prednosti za naše proizvode za zaštitu od sunca. Iz toga se rodila ideja o izgradnji vlastite hidroelektrane.

Koliko ona pokriva vaše potrebe za električnom energijom? 

Prodajemo 100 posto električne energije, ali kupujemo onoliko koliko nam je potrebno i još uvijek imamo višak.

Obiteljska tvrtka: Koliko je lako preuzeti jednu takvu tvrtku? 

To je trajni proces transformacije koji se ne događa preko noći. Moj otac je još uvijek u nadzornom odboru, tako da imamo dobre i intenzivne razgovore o mnogim temama. On ima više od 55 godina iskustva i jako sam zahvalan što još uvijek stoji na raspolaganju. S druge strane, naravno, svatko ima svoje ideje i rado bi ih realizirao. U konačnici, to funkcionira kroz diskurs i spremnost da se tvrtka dovede u sljedeću fazu. To zahtijeva otvorenost i spremnost na raspravu s obje strane. 

Znači to nikada niste doživljavali kao teret? 

Ne, zadovoljstvo mi je i zadatak da to nastavim i da se pažljivo odnosim prema naslijeđu. Želim nastaviti s tim i ne učiniti nikakvu glupost.

I sami imate dvije kćeri. Kolika je vjerojatnost da će njih dvije nastaviti tvrtku? 

Starija kći trenutno studira ekonomiju u Innsbrucku, a mlađa završava modnu školu također u Innsbrucku. Volio bih da jedna od njih radi u tvrtki, ali kao otac ostavljam im slobodu da same oblikuju svoju budućnost i podržat ću ih u tome. 

Jeste li donijeli bilo kakve odluke u slučaju da jedna od kćeri preuzme tvrtku? 

O tome razmišljam gotovo svaki dan. No, ne radi se samo o mojim kćerima, imam tri sestre i sve tri također imaju djecu, a naravno i one su suvlasnice tvrtke. Zadatak će biti pratiti do određene točke, a zatim se potpuno povući. Sloboda je važna za razvoj, ali također i za pogreške. Ispravno suočavanje s pogreškama i učenje iz njih je ključno.

Kako se Vi osobno nosite s pogreškama? 

U obitelji otvoreno razgovaramo o rezultatima i stvarima koje baš i nisu dobro prošle. Želimo učiti iz njih, ali nikada ne upirati prstom u druge, već uvijek djelovati u interesu tvrtke.